Postoje razni mehanizmi za naplatu potraživanja, a neki od najčešćih uključuju:
Pravne radnje: To uključuje upućivanje opomena, slanje pisama o naplati, i slanje formalnih zahtjeva za plaćanje. Ovo može biti prvi korak u procesu naplate.
Pregovaranje: Ponekad je moguće riješiti potraživanje putem pregovora. To može uključivati dogovor o planu otplate, smanjenje iznosa duga ili druge modalitete koji su prihvatljivi i za dužnika i za vjerovnika.
Arbitraža ili medijacija: U nekim slučajevima, strane mogu odlučiti koristiti arbitražu ili medijaciju kako bi riješile spor. Ovo može biti manje formalno od sudskog postupka, ali može biti jednako učinkovito u postizanju sporazuma.
Sudska naplata: Ako sve druge opcije ne uspiju, vjerovnik može pokrenuti sudski postupak radi naplate duga. Sudski postupak može rezultirati presudom kojom se nalaže dužniku da plati dug, a u nekim slučajevima mogu se koristiti i sudske odluke za zapljenu imovine dužnika radi namirenja duga.
Naplata putem treće strane: Vjerovnik može angažirati agenciju za naplatu dugova ili odvjetnika specijaliziranog za naplatu potraživanja da djeluje u njegovo ime radi naplate duga. Ove agencije ili odvjetnici obično uzimaju određeni postotak iznosa duga kao naknadu za svoje usluge.
Ovi mehanizmi često ovise o zakonodavstvu i pravilima koja se primjenjuju u određenoj jurisdikciji, kao i o prirodi samog duga i odnosa između vjerovnika i dužnika.